04 Apr 2018

Ugostiteljsku struku vraćamo tamo gdje joj mjesto

Nakon više decenija provedenih u ugostiteljsko-turističkoj branši na raznim pozicijama, spreman sam ustvrditi sljedeće:
Da nisam probao ugostiteljski kruh ostao bih nekako nedovršen i nezaokružen. (Daleko od toga da mislim da sam i sada savršen.)
Bavljenje ovim poslom, koliko god ono bilo „kruh sa sedam kora“, donijelo mi je puno zadovoljstva, srećnih trenutaka i radosti. Naprosto, ono mi je učinilo život ispunjenim i sa svrhom.
Druga strana sreće i njen vjerni pratilac je i tuga. Vjerujem da su i mnogi od Vas primijetili tužnu sliku napuštenih, zapuštenih ili u najboljem slučaju nedovoljno iskorištenih ugostiteljskih objekata na gotovo svakom koraku i u čitavom regionu.
Previše je promašenih investicija, u vjetar bačenog uloženog novca od više hiljada, stotina hiljada ili čak i miliona evra. Previše je tužnih lica i izgubljenih pogleda ugostiteljskog osoblja i vlasnika objekata. Previše je neisplaćenih plata, neizmirenih obaveza, propasti osnovnog biznisa iz kojeg su objekti sagrađeni ili kupljeni, nemogućnosti vraćanja lihvarskih kredita, raspada porodica preduzetnika…
Sve su to posljedice lakomislenog ulaska u biznis koji se nedovoljno poznaje i gdje je zaboravljena (ili joj je nedovoljno posvećeno pažnje) glavna investicija – investicija u znanje primjenljivo u praksi.
Mnogobrojni vlasnici ugostiteljskih objekata ni na kraj pameti nisu imali da “novac pravi“ samo stručno i dovoljno motivisano osoblje.
Mnogobrojni vlasnici biznisa nisu zajedno rasli sa svojim biznisom niti su upravljanje svojim firmama prepustili stručnim i motivisanim menadžerima.
Naravno da postoje i obrnuti primjeri. Lično sam upoznao neke od takvih. Kada je jedan od njih krenuo u izgradnju modernog hotela „sve“ što je uradio po pitanju personala je da se raspitao ko su najbolji ugostiteljski stručnjaci u regionu, obavio razgovor sa njima i dao im „projektni zadatak“: „U prvoj godini ne očekujem da mi zaradite ni jedan euro, ali jeste li u stanju da radite tako da ni jedan gost iz hotela ne izađe nezadovoljan? Ako jeste, koliku platu tražite?“ Nakon što je dobio potvrdan odgovor, brzo se dogovorio sa ključnim čovjekom, prepustio mu da sebi napravi tim, omogućio im dodatnu edukaciju i tako završio svoj posao. Objekat je nakon otvaranja ubrzo profunkcionisao punim kapacitetom, a vlasnik je i sam postao zadovoljan i srećan gost u svome objektu, te se u potpunosti mogao posvetiti osnovnom biznisu u kojem je i zaradio novac za izgradnju hotela.
Nedavno sam bio gost u tom hotelu i ponovo sreo kjučno osoblje koje je prije petnaestak godina startovalo da radi u njemu. Svi smo se radovali ponovnom susretu. Ja sam se radovao njihovom uspjehu, a oni što sam dio svoga iskustva sakupio u knjigu koja moţe biti korisna ljudima iz ove struke. Kupili su je bez postavljanja suvišnih pitanja jer su smatrali da je dobro imati je pri ruci kao podsjetnik, iako su radili gotovo bez greške i iako sam ja neke stvari naučio i od njih.
Kada sam lično testirao prodaju svoje knjige, imao sam razna iskustva: Oni ugostitelji koji me lično poznaju, gotovo bez izuzetka su je kupili. Vlasnici objekata koji i bez moje pomoći sasvim solidno posluju, takođe su je kupili. Takođe i bolji menadžeri, konobari i kuhari…
Ali bilo je i drugih slučajeva, naročito u objektima u kojima Vas ni ne primijete i ne pozdrave kada uđete, u kojima je sve prljavo, u kojima se čaše „poliraju“ istom krpom kao i pepeljara i kojima je knjiga najpotrebnija, naravno da je neće kupiti jer oni „sve znaju“, a svi drugi sem njih (politika, recesija, bahati gosti, njihova nevjerna supruga…) su krivi za njihov neuspjeh. Njima je knjiga skupa jer u hijerarhiji njihovih životnih vrijednosti gajba piva ili flaša žestokog pića, popijenog sa nebitnim, njima sličnim društvom, daleko je vrijednija od njavrijednije knjige.

Kakvo je vaše iskustvo?
Koliko investirate u znanje primjenljivo u praksi?
Kada ste zadnji put bili na stručnom seminaru?
Koliko novaca mjesečno izdvajate na stručnu literaturu? Koliko volite svoj posao?
Šta činite svakoga dana da biste bili što korisniji što većem broju vaših gostiju, korisnika vaših usluga ili vaših klijenata?
Kada ste zadnji put zatražili stručnu pomoć za adekvatno rješavanje nekog vašeg poslovnog problema?

Šta mislite možemo li zajedno biti uspješniji?

Gastroid-centar za neformalno obrazovanje odraslih za zanimanja u ugostiteljstvu je prepoznao ključne probleme sa kojima se danas susreću vlasnici i menadžeri ugostiteljskih objekata.
Okupili smo najreferentnije stručnjake iz regiona sa zavidnim formalnim obrazovanjem, izuzetnom praksom i rezultatima u domaćim i inostranim ugostiteljskim objektima. Tako se više stotina godina stručnog iskustva nalazi na jednom mjestu čime se ne može pohvaliti ni jedna ustanova u regionu koja se bavi ovim poslom. Ali mi sarađujemo i sa školama i fakultetima i i dalje smo otvoreni za stručnjake i partnere koji mogu i ţele dati svoj doprinos da zajedno budemo još bolji.
Mnogi vlasnici i menadžeri ugostiteljskih objekata su nas prepoznali kao korisne partnere o čemu svjedoči sve veći broj zahtjeva za obukama prema našim programima ili „In House“- obukama prilagođenim njihovim specifičnim potrebama.
Zato ubrzano širimo naš tim viših predavača, trenera i partnersku mrežu. Trenutno radimo na osnivanju naših regionalnih centara u Banjaluci i Mostaru.

Kontaktirajte nas i iznesite Vaš poslovni problem. Rado ćemo Vam pomoći pri njegovom rješavanju.

Želim Vam mnogo radosti u vašem daljnjem bavljenju ugostiteljskim biznisom.

 

Jovan Lekanić,
menadžer za edukaciju

Leave a Reply